Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.


Da li vi licno smatrate da je sramota otici kod psihologa?

DA
NE
NEODLUCAN/NA


Rezultati

Ukupno: 318
Juče:

Danas: 318


 

Psihologija i psihoterapija se bavi poboljšanjem kvaliteta života zdravih ljudi kao i tretmanom ljudi kod kojih postoji neka vrsta patoloških promena.


PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u


Datum: Sat 06/20/09 4:36PM
Sifra: Andrej


Pitanje Psihologu: Postovani, predamnom je vazna zivotna odluka a ne znam na koji nacin da je donesem. Imam 29 godina, zavrsio sam studij medicine i nedavno polozio drzavni ispit.
Odrastao sam u malome gradu u MNE u haoticnoj porodici. Moji roditelji su razvedeni, a problem je u nacinu na koji su to obavili, s obzirom da je sve islo preko mojih ledja, cega tek sada postajem svjestan. Zivio sam malo kod jednog roditelja pa malo kod drugog, odrzavajuci istovremeno "fasadu" neupecatljivom trudeci se dati sebe podjednako i jednom i drugom, princip koji je na neki nacin uticao na mnoge moje buduce odluke, a vezano uz mjesto studiranja, ljetnjeg odmora, uopste odnosa prema roditeljima. To mi je oduzimalo uzasno mnogo energije, ne samo tada vec i kasnije kao odraslijoj osobi. S mojim odlaskom na studije, majka se odselila kod svoje majke u RH, a nakon godinu dana provedenih u BIH, gdje sam upisao prvu godinu na nagovor oca i ja sam otisao u RH i krenuo sa studijem otpocetka, a postujuci prije navedeni princip u drugom gradu nego msto je mjesto stanovanja moje majke. Sve u svemu, bez pretjerivanja, zaista imam malo toga lijepog da kazem a vezano za moje odrastanje, s obzirom na stvari koje sam nazalost cesto slusao i gledao. Zasto sam danas tako niskog samopouzdanja i samopostovanja, iako sam ostavljao dugo vremena utisak osobe sigurne u sebe, mi je jasno, bar na intelektualnoj razini. Jednostavno, kada se svega sjetim, vidim da nisam sto se kaze imao sansi. Ali i takav kakvim se osjecam trenutno, umoran, bezvoljan, ustrasen za buducnost, neodlucan,"ubijen u pojam" a od strane oca, moram nastaviti sa svojim zivotom i vjerujem da ga jos mogu uciniti sebi boljim. Trenutno zivim kod oca, ima dva mjeseca, a dosao sam, kako jos uvijek vjerujem izboriti se konacno za svoj stav. Medjutim rekao bih da sam se ─zapleo─² izmedju nekih starih dilema, strahova i krivnji. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je moj otac patrijarhalna osoba, i ne spomenuti kao vazno da je rano ostao bez svoga oca koji je poginuo u ratu. ▄esto ga, pogotovo kada se ─odlucuje─² sto ce se sa mnom spominje iako je bez njega ostao u godinama kada ga nije mogao upoznati. Dilema je sljedeca. Moram odluciti da li ostati u gradu u kojem sam odrastao, sto znaci pored svih prednosti i zivot s ocem s kojim sam u katastrofalnom odnosu ili se vratiti/otici (vise ni ja nisam siguran koji termin je prikladniji) u RH. Ostati s njim znaci, ma koliko on tvrdio da nije ili da nece biti tako, petljanje u moj zivot, obzirom da si s placom kakvu bih imao ne bi mogao priustiti i privatan smjestaj. Materijalno bih bio obezbijedjen, ja i jednog dana moja familija, obzirom na "zemlju" koju je on naslijedio od svoga djeda. Opet, u mjeri u kojoj mogu da zamislim zivot bez njegovog uticaja i prica o mome zivotu u ovom malom gradu kao lagodnom po svakom pitanju, mozda bih i zapoceo s radom u zavicaju, mozda. Poanta je da bih odluku sigurno puno lakse donio i bio siguran da je ispravna. A ako bi se i ispostavila pogresnom ipak sam jos uvijek u godinama kada pogresne odluke toga tipa nisu i fatalne, sudbonosne sto on uporno tvrdi. S druge strane odlazak bi znacio opet novu sredinu i prilagodjavanje, ali vjerujem da bih se snasao, uz mnogo vise truda kao i vise puta do sada bez obzira sto je sve teze se socijalizirati kako je covjek stariji. Nasljedstva bih se odrekao; naprosto smo u takvim katastrofalnim odnosima da bi mi ono, koliko god to neracionalno zvucalo, zaista predtavljalo otezavajucu okolnost, kad nisam dobio ono sto sam trebao i kad vec ne mogu dobiti ─blagoslov─² za odlazak. Buni me i to sto mi je sestra s kojom sam jako blizak, upravo jer je i ona prosla slicne stvari i ima slicne probleme, rekla da je to mozda i neka vrsta bjekstva. A kazu da u bjekstvu niko nije pronasao spas. Na sam pomen moga odlaska otac blago receno poludi i pocnu stare price o tome kako ce mi zabraniti da mu dodjem na sprovod, zahtijeva da mijenjam prezime (sto bih zaista i bio u stanju koliko mi je takvih prica vise puna kapa), ako odem da ce mi zabraniti da se vratim, kako ga ne postujem, kako on ima sve sto mu je potrebno (pri tom misli na pistolj ali znam da ga ne bi upotrebio) ili me pita pa zasto sam onda uopste i dolazio, valjda da ga zaj...vam,itd. To je otprilike njegova prica kada je pot uticajem alkohola. Nije onaj skolski primjer alkoholicara ali zna popiti a tada je izuzetno naporan i verbalno agresivan. Verbalno me unistavao kao mladjeg, ali naravno da on to nikada ne bi i nece priznati. Lako za price u kojima me nazivao recimo ulicarem. Puno su pogubnije bile price koje bi uslijedile kada ne bih ponudio zadovoljavajuci odgovor na pitanja ko sam ja i gdje mi je moje Ja i slicna ispiranja mozga. A njegovo mi priznanje zaista treba sve manje i manje. I ma koliko djelovao ponekad jos ─strasan─² u mojim ocima imam osjecaj da se uzasno boji moga odlaska. Ne sumnjam da je imao samo dobre namjere ali je problem u nacinu na koji se odnosio prema meni i jos uvijek odnosi. Zadnjih dana je ─mirno─²; na snazi je status quo. U zadnje vrijeme ne pricam i emocionalno se ne involviram previse, odgovorim kad me nesto pita, rjedje nesto pitam i ja njega i jednostavno posmatrajuci ga sve vise i vise vidim da je on samo jedan nesretni covjek. A znam, da ce opet na pomen moga odlaska poceti stara prica. U to nema sumnje. Svjestan sam ili barem pokusavam osvijestiti da nije u pitanju njegov vec moj zivot, iako on zna reci onako znacajno kako od mojih odluka zavise i njegovi planovi. Glavni mi je problem to sto vise i ne znam da li se ja to njemu mozda svetim, kako on zna reci, jer jednostavno nisam siguran bih li ostao da njega nema ili da je on drugaciji. Roditelji su mi stariji, za sada samostalni, i zive sami. I opet po ko zna koji put ide i ne manje vazna prica o tome da ako ostanem s jednim drugi ostaje sam i obrnuto. Otac zivi u jenom gradu, majka na nekih 800 km u drugom, sestra sa svojom familijom i problemima u trecem a ja bih najradije otisao u cetvrti, bez iluzija da bih time rijesio i vecinu dilema koje imam ali barem bih vidio na cemu sam i sta zaista zelim od zivota. Sve u svemu ne zelim niti bjezati od problema, jer mi se ponekad cini da je moj odlazak na studij bio prvenstveno to, niti se svetiti, sto me strah da bi moj odlazak mogao znaciti. zelim jednostavno zivjeti svoj zivot. A to mi se cini u ovoj situaciji kao mission imposible. Rijesiti problem tako sto cu sjesti za stol i razgovarati s ocem takodjer nije moguce, obzirom da je on osoba koja ne zna slusati, za koju postoji samo jedna opcija a osim toga ja mu ne mogu oprostiti mnoge stvari, bez obzira na njegove "dobre namjere". Otici negdje na neko vrijeme i provesti sam mi se takodjer ne cini kao rijesenje, jer ostavljam ocu nadu za povratak, kao sto ju je imao sve ove godine, pa se naprosto radi straha od mogucih odgovora neka pitanja nisu ni postavljala, a nekada mi se cini da se moj otac nije nikada upitao kako bi se odvijao moj zivot u ovom ili onom slucaju, vec da je prvenstveno mozgao sta ce ─selo─² reci. ▄esto imam osjecaj da me se nekako srami u drustvu drugih ljudi a opet da je nekako istovremeno svjestan da sam ja zadnja osoba zbog koje bi imao razloga za to. Osim ako razlog nije ─izdaja─² korijena i prezimena, kako on zna reci i u cemu je poanta cijele price. S obzirom da je i on ─lutao─² za zivota i na kraju se vratio na rodnu grudu. zivot bi mu imao smisla da ja ostanem, to mi je vec rekao i tu sam ostao bez teksta. Jer niti sam njemu birao zenu, jer on krivi moju majku za sve niti njoj muza, jer ona krivi njega. A istina o tome koje kriv je negdje izmedju ali oni to nisu bili niti su sada u stanju vidjeti, osim ponekad majke s kojom se moze porazgovarati i reci joj da je i ona pogrijesila sto zna nekako prihvatiti. A znam i da nisam kriv za to sto su sami, zapravo za nista a opet se te krivice ne mogu nikako rijesit. ▄im pomislim na odlazak imam sliku njega samog, razocaranog, ─izdatog─². A cijeli zivot je zivio na nacin da ga upravo na ovakav nacin finisira. I to je istina. Naravno kad mu to kazem ispada da mu se svetim. Tako da mi se nekada cini da je "ubiti" mu svaku nadu da cu se vratiti "precima", pa onda otici i zaposliti se, ne nuzno u struci za pocetak, i poceti voditi svoj zivot i pri tom riskirati mozda neki bolji zivot u svome gradu i eventualni povratak, ako bih i kada bih to zaista ja osjetio, jedino rijesenje. Najgora je stvar sto mi se cini da je cijeli moj zivot dosadasnji i odnos prema samome sebi i prema kolegama, prijateljima, curama, faksu, poslu, ma svemu u nekakvoj vezi s mojim odrastanjem a ja to do sada nisam imao da tako kazem pravo iznijeti jer bi ispalo da se vadim na djetinjstvo i kaos u familiji. Znam da niko ne moze odluciti umjesto mene. Ali ako imate kakav savjet kako postupiti u ovakvoj ili slicnim situacijama rado bih ga poslusao. I da li sam obavezan po ikojem pitanju prema ocu u godinama koje imam? Pismo je mozda preopsirno ali imao sam potrebu sve ovo navesti. Unaprijed zahvalan na odgovoru.

SIFRA-> Andrej

Postovani, vas otac i dalje misli i vidi samo sebe ali ne i vas. Vi se i dalje trudite da sve izgleda kao i obicno i zarad toga potiskujete i zakopavate svoje zelje i htenja. Mislim da ste dugo to radili jer ste i vi na neki nacin uticali i vaspitali vase roditelje da budu ovakvi kakvi su. Sada se postavlja logicna dilema ako ste to radili do sada zasto to ne nastavite i na dalje. Morate uzeti papir i napsiati za i protiv i videti sta preteze. Sta vam je ciniti. Do cega vam je vise stalo.Ono sto je z a svaku pohvalu je to da ste i pored svih tih okolnosti uspeli da zavrsite fakultet i obezbedite za sebe i svoju porodicu hleb.To je nesto cega morate da budete svesni. Vi ste sebi do sada davali zadatak da mirite sukobljene strane i kao da ste se u svemu tome izgubili jer NISTE negovali SEBE, SVOJE PROHTEVE I ZELJE.Kao da ste ih zrtvovali radi mira u kuci. Mnogo je nakupljenog u vama. Dugo godina ste sakupljali na dusi raznorazne stvari i sada niste sigurni kako dalje. Zelite nesto na sta niste navikli. Moram vam priznati da bi vam razgovor sa psihologom mnogo vise znacio od odgovora na psimo. Zato bih vam porucila da mi se javite na mail kako bih vam nesto predlozila.

Datum: Tue 06/16/09 6:52AM
Sifra: bez sifre


Pitanje Psihologu: Text: Da li ovi rezultati doplerografije uticu na tezak oblik nesanice, i kome da se obratim za izlecenje:Karotidne arterije su urednog toka i sirine lumena,difuzno ateromatozno izmenjenog zida/IMT do 1,3/,sa hipereholicnim plakovima u obe bifurkacije,koji redukuju lumen de3sno do 25%,levo do 30%, sa propagacijom obe ACT,gde redukuju lumen desno do 35%,nedovodeci do hemodinamskog poremecaja.
Leva vertebralna arterija je dominantna i toretuoznog toka,obostrano se registruju uredni hemodinamski.Pri otklonima glave u V2 regmentima se registruje povisenje indeksa otpora/IR do o,85/.
TCD-transtemporalno nedovoljna senoloska transparentnost.Transokcipitalno prikazani segmenti obe VA.kao i bazilarna arterija koja se dopimantno formira iz leve AV,uredne hemodinamike.
H V A L A
SIFRA-> bez sifre

Postovani,
ja, na zalost, nisam strucna za tumacenje vasih rezulatata. Obratite se neuropsihijatru ili lekaru koji vas je i uputio da uradite snimke. Ukoliko je nalaz uredan a vi imate i dalje probleme, mozete se javiti na tretman nesanice u Psiho centar Neuromedicu.

Datum: Mon 06/15/09 7:42AM
Sifra: Labilni


Pitanje Psihologu: Text: Postovanje...
Pokusacu da budem kratak ali dovoljno jasan.
Ukratko;
-ja sam alkoholicar
Imam 38 g. brak, troje dece, zivim u inostranstvu tako da sam materijalno osiguran i sa te strane nemam problema.
Igrom zivotnih situacija za vreme krize u nasoj zemlji poceo sam da radim kao konobar zbog neverovatno malih plata a dobrog baksisa koji me je tada i spasio bede, buduci da smo vec tada imali prvo dete. Malo po malo u kontaktu sa alkoholnim picima a i u pogodnosti da sam mogao da pijem sta hocu i koliko hocu kao radnik, ja sam tada vec poceo da se navlacim na alkohol.
Naravno, godinama nakon toga to je uzelo maha, postalo sastavni deo moga zivota... mada je nepotrebno Vama to da pisem jer verujem da znate sve posledice toga.
Kulminacija se desila kada sam ja sam shvatio da sam bolestan i sam sebi to priznao. Nisam ja nesto posebno pametan ali mogu sebi dati slobodu da kazem da nisam ni toliko glup da ne bih mogao sebe da informisem o tim stvarima.
Tako sam putem interneta saznao vecinu pratecih faktora delovanja alkohola kako u fizickom tako i u psihickom obliku.
Sve mi je jasno i potpuno sam svestan bolesti.
Moja supruga zeli da mi pomogne ali nekako, po meni, ona to ne ucini sutradan onako kako sam ja mislio da smo se dogovorili.
Ok krivim sebe ili nalazim opravdanje jer verujem da zeli. Ko ne bi ako ona nece. Samo malo na pogresan nacin... pomislim nekada, kontraefektivan.
Sada je druga kulminacija ako mogu tako da kazem.
Ja mislim, iako tvrde drugacije, da sam sposoban sam sve to da uradim. Da se okanem toga jer mislim da sve dolazi iz glave... Vi znate bolje...
Posto sam u inostranstvu ne mogu da nadjem savetovaliste a na stranom jeziku ponekada ispadam iz konteksta iako govorim i nem. i eng.
Ujutru mi je najteze. Ne mogu da funkcionisem noramlno i da razmisljam bar dok 2 piva ne popijem a kasnije niko i ne primecuje da sam pio. Normalno sam kreativan, pomazem deci oko skole, zadataka, resavam probleme svakodnevne ali vece ne valja... vise nisam covek...
Znam da pijem da bi bio normalan, da se vratim u stanje pre nego sto sam postao zavistan, logicno, ali ne valja ni na jedan nacin.

Pitanje glasi;

-kako da skockam kockice u glavi i da ostanem pri tome kada mi pivo dodje kao bensedin.

Znam da je u pitanju volja ali ona nekada prelazi u mucenje...

Treba mi samo neki pravac. Dovoljno mi je neki predlog strucnog lica, ne previse opsiran, pa da ja sam posle radim na tome. Mislim da mogu jer se nadam da mi celije nisu otisle...

Apstinencija mi je najteza jer izgleda mi kao da ne mogu da izdrzim. Mislislim da sam u gama grupi. Zelim samo da budem normalan otac i muz a ne da tako izgledam.

Hvala veliko unapred SIFRA-> Labilni


Postovani,
veliki i krupan korak, mozda i najkrupniji je da neko prizna da ima problema sa alokoholom i da je zavistan od njega. Vi ste u tome uspeli i ja vam na tome iskreno cestitam. Medjutim samo priznanje je, u stvari, samo pocetak teske borbe u odvikavanju od te zavisnosti. A svaka zavisnost je , kao sto i sami znate, bolest te se tako i tretira,. Vi morate na lecenje i mislim da to ne mozete da izvedete sami ili uz pomoc samo vase supruge. Podrska strucnih sluzbi bi vam bila od velike koristi. Moguce je i da bi vam neka terapija bila od pomoci da lakse podnesete apstinencijalnu krizu koja vas ocekuje. Vrlo cesto u pozadini alkohholozima postoji neka depresivna struktura u licnosti koja takodje zasluzuje adekvatnu terpiju. Sve to bi vam u mnogome olaksalo odvikavanje od alkohola. Ako vi osecate da vam jos od ujutru treba alkohol morali bi ste da uzimate neku terpiju. Uz terpiju lekovima ide i psihoterapija koja ima za cilj da vam pomogne i da vas ojaca u situacijama kada ste u najvecem iskusenju kao i u onim situacijama u zivotu u kojima se mozda i ne snalazite najbolje pa su to moguca jezgra depresivnosti. Neophodno vam je i jedno i drugo. Javite se strucnom licu.

Datum: Sat 06/6/09 12:40AM
Sifra: 47130020066428


Pitanje Psihologu: Imam 31 god. imam sina koji ima 4 god. toliko je agresivan i nemiran da vise ne znam sta cu sa njim. kada nesto nije po njegovom pocinje da udara mene i oca , baca se na pod , histerise, udara igrackama po zidu. ja ga nekad kaznim i posaljem u sobu, ali to traje 10 min i opet jovo na novo. ide u vrticu a tamo je najgori, ne plasi se nikoga. Udara drugu decu baca im stvari po zbunju , vise me je sramota da ga vodim takvog u skolu i odem po njega. Jer svaki put se uciteljica zali na njega. ja zivim u svajcarskoj i ovde je tesko odvesti ga psihologu jer nema na nasem jeziku a moj sin ne razume nemacki. Ja i muz ga tucemo , znamo da to ne treba ali toliko nas izbaci iz takta da stvarno vise ne znamo kako da reagiramo. Pokusala sam sa njim na lep nacin da popricam i pitala ga zasto je takav on samo kaze da tako on hoce.Ne smem vise ni u kupovinu sa njim jer kad bi video neku igracku a ne moze da je dobije onda je gotovo. Vristi po citavoj prodavnici dok je ne bi dobio. Molim vas pomozite mi jer ovako vise ne ide. Dali ima u okolini jagodine neki deciji psiholog gde bi mogla da ga odvedem. Pozdrav od tanje.
SIFRA-> 47130020066428

Postovana, najbolji lek za histeriju je ignorisanje. Ponasanje roditelja je glavni instrument kojim se odrzava ili menja ovakvo ponasanje. Histericna faza kod dece je u najvecem broju slucajeva prolazna ali strpljenje roditelja i razgovor sa decom je glavni instrument rada. Batine se sasvim izbacuju kao metod vaspitanja jer one kod dece razvijajaju nesigurnost, strah i agresivnost. Vrlo je vazno kako se vi ponasate, koliko pricate sa detetom, koliko mu se posvecuje paznja, ljubav, razumevanje. Ukoliko dolazite u Jagodinu slobodno mi se javite i zakazite susret.

Datum: Sat 06/6/09 12:33AM
Sifra: 456789123


Pitanje Psihologu: Text:

Postovani imam jedan problem. kao mali od prilike u 6 razredu sam masturbirao sto je i normalno u pubertetu. ali desilo mi se jednom da sam masturbirao na tetku a jednom i cak na majku kasnije to nisam radio ali se bojim da to nije neko psihicko oboljenje
unapred hvala

SIFRA-> 456789123

Postovani, zbog nedovoljno razvijenih psihickih struktura, odnosno, nedovoljne zelosti u tom dobu, takve sporadicne,misli su pojava koje se vremenom, socijalizacijom, sazrevanjem, gube. Ukoliko je to sucaj i kod vas ( za ovakvu procenu bitno je koliko sada imate godina kao i to koliko ste socijalizovani) u pozadini nema niceg psihopatoloskog. Ukoliko su takve misli i dalje prisutne pomogla bi vam psihoterapija da otkrijete razloge tome kao i da se toga oslobodite.


<<>>
[ 1 ] [ 2 ] [ 3 ] [ 4 ] [ 5 ] [ 6 ] [ 7 ] [ 8 ] [ 9 ] [ 10 ] [ 11 ] [ 12 ] [ 13 ] [ 14 ] [ 15 ] [ 16 ] [ 17 ] [ 18 ] [ 19 ] [ 20 ] [ 21 ] [ 22 ] [ 23 ] [ 24 ] [ 25 ] [ 26 ] [ 27 ] [ 28 ] [ 29 ] [ 30 ] [ 31 ] [ 32 ] [ 33 ] [ 34 ] [ 35 ] [ 36 ] [ 37 ] [ 38 ] [ 39 ] [ 40 ] [ 41 ] [ 42 ] [ 43 ] [ 44 ] [ 45 ] [ 46 ] [ 47 ] [ 48 ] [ 49 ] [ 50 ] [ 51 ] [ 52 ] [ 53 ] [ 54 ] [ 55 ] [ 56 ] [ 57 ] [ 58 ] [ 59 ] [ 60 ] [ 61 ] [ 62 ] [ 63 ] [ 64 ] [ 65 ] [ 66 ] [ 67 ] [ 68 ] [ 69 ] [ 70 ] [ 71 ] [ 72 ] [ 73 ] [ 74 ] [ 75 ] [ 76 ] [ 77 ] [ 78 ] [ 79 ] [ 80 ] [ 81 ] [ 82 ] [ 83 ] [ 84 ] [ 85 ] [ 86 ] [ 87 ] [ 88 ] [ 89 ] [ 90 ] [ 91 ] [ 92 ] [ 93 ] [ 94 ] [ 95 ] [ 96 ] [ 97 ] [ 98 ] [ 99 ] [ 100 ] [ 101 ] [ 102 ] [ 103 ] [ 104 ] [ 105 ] [ 106 ] [ 107 ] [ 108 ] [ 109 ] [ 110 ] [ 111 ] [ 112 ] [ 113 ] [ 114 ] [ 115 ] [ 116 ] [ 117 ] [ 118 ] [ 119 ] [ 120 ] [ 121 ] [ 122 ] [ 123 ] [ 124 ] [ 125 ] [ 126 ] [ 127 ] [ 128 ] [ 129 ] [ 130 ] [ 131 ] [ 132 ] [ 133 ] [ 134 ] [ 135 ] [ 136 ] [ 137 ] [ 138 ] [ 139 ] [ 140 ] [ 141 ] [ 142 ] [ 143 ] [ 144 ] [ 145 ] [ 146 ] [ 147 ] [ 148 ] [ 149 ] [ 150 ] [ 151 ] [ 152 ] [ 153 ] [ 154 ] [ 155 ] [ 156 ] [ 157 ] [ 158 ] [ 159 ] [ 160 ] [ 161 ] [ 162 ] [ 163 ] [ 164 ] [ 165 ] [ 166 ] [ 167 ] [ 168 ] [ 169 ] [ 170 ] [ 171 ] [ 172 ] [ 173 ] [ 174 ] [ 175 ] [ 176 ] [ 177 ]




Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'